U LIFTU 2 SA 2
U malim prostorima
ogledalo daje privid veličine;
gledamo u cipele, torbu, brojeve
da izbjegnemo buljenje i druge ružne riječi
da drugi pogled ne progovori;
držimo dahove
tijela-magneti lijepe se
za zidove od metala;
čekamo zaustavljanje
kao u vlaku spasa
adio
zatvaram vrata.
NEDJELJOM LETIM
Nedjeljom letim iznad grada
diram naborani kamen zvonika;
letim dalje od ruminiranja po ranama
prelijećem sva čekanja
ponedjeljaka i odgovorâ
u zraku ne savijam koljena kao na kauču
ispred srca i pola lica
treba odlijepiti odjeću od kože
i vodoravne podloge
i od vertikalnih suđenja sjenama
koje tijelo baca;
sunce je kao reflektor za bjegunce
uperen u obline i niske dodire
tjelesa se bojaju nijansama mraka
ona su krivnje i znojne nesanice
dajmo im da lete iznad stupova srama
iz anonimnosti izvucimo leševe.
PRSTEN
Tata je skinuo prsten s njenim imenom
odmah nakon vjenčanja zbog posla.
U mirovini ga nije mogao vratiti
nabrekli prst prerastao je zlatni krug;
mama nosi prsten godinama
ne smeta je što nema para
prst je mužu dala.
Da nosim prsten
bio bi kovanica u mojim malim dlanovima
šareni hulahop oko kažiprsta
njime bih kitila tuđi stol
zveckao bi kao triangl
pa se vratio koži
koju o kvir žulja
i tako opet sve ukrug.
Ivana Bošnjak (Split, 1993) diplomirala je hrvatski i engleski jezik te književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Piše poeziju te prevodi književne i stručne tekstove. Organizirala je Književne večeri u Klubu Zona 2018. godine. Sudjeluje u organizaciji Književnog salona pri Filozofskom fakultetu. Pisala je za časopise Poezija, The Split Mind, Humanist i Libartes. Autorica je prijevoda Neki novi hramovi, knjige poezije američkog pjesnika Jamesa Meetzea. Živi i piše u Splitu.
Ovaj članak je objavljen u septembru 2020, u okviru temata TELO.
Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.
