Glad
Nedjelo, ukopanu u perut na vrhu glave
ispada kada se prejako češlja,
odzvanjajući kao što samo
nedjela djevojčica odzvanjaju,
isporučuje jednu glad veću od visine petogodišnjakinje:
Bog je često sjedio na punim policama
i udarao me nogom u lice
kada bih se primaknula cijenama slatkiša.
Glasnog i debelog, sklonila bih ga
s čokoladom u mrzli mrak džepa
misleći da ću se rasprsnuti
Mišljenja su drugačija vrsta nepogode,
pojavila su se tek s godinama
u kojima se javila i drugačija vrsta gladi, za ljudima
Njihov mrak dubok kao šarenilo trgovine,
mamio je, govorio usplamtjelom jeziku
koji je htio poletjeti,
saviti se u prvu kokoš ili goluba,
nestati u bilo kojem perju
Znam sve o nošenju tuđe glave
na rasprsnutom tijelu
Ogrebotine
Nedjelo, zakopano ispod četiri šake zemlje
Način na koji odlazimo od onog čega se bojimo
uvijek je isti kao prvi puta:
stisnem oči i pravim se da rastem
dok ne probijem atmosferu:
tako svijet punim samo onim što želim zadržati
I nikome ne govorim kako je taj dan nebo ispalo
u tavu vrućeg ulja, kako je majčina ruka probijala zvučne zidove,
kako je lopta raznijela moju šaku
u nastojanju da savlada prvu kozmičku brzinu i prometne se u satelit
koji me je trebao odvesti, ali vruće je ulje kapalo
niz moju nogu nagrizajući meso i ja sam uralo
bijesom svoga oca i probio zračnicom
uzgon sitnog tijela
Način na koji strahujemo uvijek je
nalik prvom strahu od mraka
I sad cijeli život nagrćem zemlju
ukopanih stopala pod korijenom oraha
tražeći da razgovaram s bogom
da napokon razjasnimo nesporazum
Ljeto
Ljeto je zaskočilo tijelo koje si imala,
a bilo je to tijelo u koje se moglo smjestiti od šale,
tijelo krhko kao mlada mahuna.
Bog je ulazio u uspavane šljive i skidao im zelenilo, a onda se
pijan vraćao do tebe, šepajući, do vrha pun neistine.
Govorio: naši mozgovi žive u svinjcu s našom neimaštinom,
naše su kokoši pod zemljom probavile tamu
i vratile je u naše trbuhe
i to što nemamo mogućnosti da jedemo
stvari o kojima sanjamo samo je
spranj prezreo u prolasku
Govorio: visina ti je idealna za kišu,
oči su ti rodilišta sunaca
Tvoj arhitekt pustio je da tuga namoči
armaturu, zbilja, tjeme ti je u stratusima,
ali vlaga te je nepovratno nagrizla.
Tako je pjesme izbila usred nepca:
bog uhvaćen u prvoj laži
i između njega i jezika
hektari neba
Svađa
U mom jeziku je jorgan
na čuđenje ukućana Travanj
Na očevu jeziku ljute su pčele koje ne razumiju
kako se djevojčica može odjenuti u ženu
Čekam da majka zašije šminku u jastuk,
televizor pretrese kalcij u kostima,
tuga izbaci osigurače Tad se prelije iz dišnog organa šume
mrak krupno mljeven i začini disanje
Metabolizam ljeta ne može nadahnuti tijelo Ipak,
srcu u kojem ljubav pliva samo na površini kao ulje
okrenem pedale unatrag, preskočim namjeru da ostanem
u svojoj glavi
kad buka udari betonskim pesnicama
pa otvorim
prvu ozbiljnu ranu,
majčin šamar
da u njoj nastanim
razoreno predgrađe
dok obitelj nadglasava ultraljubičasto zračenje
povraćajući po tepihu
bezobrazne crvendaće
Monika Herceg. Rođena je 1990. u Sisku. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i / ili identiteta i nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018.godine. Iste godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova Lovostaj. Izašla je iz tiska. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. za najbolju priču.
Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima. Član je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca te istoimene biblioteke.
Studira fiziku na Sveučilištu u Rijeci. Mama je dvoje djece. Vjeruje u znanost i da je ljubav pogon svijeta. Poeziju čita svakodnevno, na svim mogućim mjestima, u svim mogućim trenucima. U zadnje vrijeme trudi se čitati i prozu, a ponešto i piše.
Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.
Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.
Autorka naslovne slike: Milica Vučković
